VII. gimnazija Zagreb

Školska godina 2021./2022. ne traje dugo, no kao aktivan sudionik u organizaciji i provedbi maturalnog putovanja za novopečene maturante moram priznati da je već sada bogata događajima, zapletima i preokretima. Odluku o tome ići ili ne ići donosili smo više puta, prijedlozi destinacija usuglašavali su se u nekoliko rundi, a sastavljanje konačnog popisa putnika i sada proživim u nekoj laganoj verziji noćne more. Naš sveprisutni gospodin Covid dodatno je začinio priču u tjednima prije polaska svojom povećanom aktivnošću, tako da je dogovoren bilo koji kasniji datum teško da bismo sada imali o čemu razgovarati i pisati. 
Dosta kukanja nad nemilom sudbinom; ipak je sve završilo kao u bajci, sa sretnim krajem. Gomila neostvarenih projekata i terenskih nastava proteklih godina došla je na naplatu. Nakon što smo otpisali polovicu prijedloga što bi bilo dobro, lijepo, korisno i zabavno obići, ostalo je i dalje dovoljno destinacija za ugodno popunjen i raznolik itinerar koji se realizirao od 21. do 24. listopada 2021. Kao na svatovskom objedu, izmjenjivali su se sljedovi kulturne i prirodne baštine s boravkom na zraku i konstruktivnim planovima o popunjavanju dijela programa u kojem je predviđeno spavanje. 
U Lici smo obišli Memorijalni centar „Nikola Tesla“, a na povratku smo se razgibali i malo vrištali u adrenalinskom parku Rizvan City. Produljeni doživljaj parka osigurao je ljudski stolni nogomet, naime noge su boljele nekoliko dana po povratku u Zagreb. 
Obvezan element koji smo si zadali je obilazak barem jednog nacionalnog parka ili parka prirode. Za mir u kući posjetili smo i NP Paklenicu i Park prirode Vransko jezero. Paklenicu smo više vidjeli iznutra nego izvana jer smo poslušali predavanje u preuređenom podzemnom atomskom skloništu sagrađenom sredinom 20. stoljeća. A na Vranskom jezeru oduševio nas je „motel“ iz osmanskih vremena, nedavno obnovljeni i ustvari tek sada dovršeni Maškovića han. Neki su se osladili tamošnjom gastronomskom ponudom, dok su se drugi požurili u hotel u Petrčanima kako bi se pripremili za odlazak u noćni život u Zadru. Vidi se da prilog piše profesor jer noćni život do ponoći bi malo tko mlađi od 30 godina nazvao tim imenom, ali to je bilo najviše što smo mogli organizirati u ovim uvjetima. Neću tvrditi, imam čvrst san, ali prema nekim glasinama u krevet se nije lijegalo brzo po povratku u hotel. Jedan bogat dan ispunili su posjet antičkom arheološkom nalazištu Asseriji, potom obiteljskom gospodarstvu Roca gdje smo kušali njihove specijalitete i, naposljetku, Sokolarskom centru nadomak Šibenika. Šibenik smo u duhu cijele priče razgledali pretekavši kišu na putu prema njemu te ulaskom u autobus taman kada je stigla do Krešimirova grada.
Vjerujem da je svatko došao kući zadovoljan i da s olakšanjem može reći: i ja ću moći unucima pričati o svom maturalcu… Neki će spomenuti i zamjenu kofera, ali nećemo ih imenovati😉 (Josip Jukić, prof.)