Europski tjedan mobilnosti održan je od 16. do 22. rujna 2026. Što smo tijekom njega istražili i saznali te kamo nas je sve odvelo zajedničko promišljanje o temi „Mobilnost za sve – međugeneracijska pravednost“?
Mobilnost nije samo pitanje kako stići od točke A do točke B. Ona je i pitanje tko se može kretati, kako se kreće, što mu je pritom potrebno i je li naš grad doista prilagođen svima. A naši su učenici na ta pitanja tražili odgovore na vrlo zanimljive i različite načine.
Etička šetnja gradom – čiji je grad?
Učenici profesorice Ane Šiljeg Gilja na satima etike istraživali su koliko je Zagreb prilagođen različitim generacijama i njihovim potrebama. Promatrali su grad iz različitih perspektiva i zapitali se možemo li se svi njime kretati jednako lako i slobodno te izradili plakate.
Zagrebačke priče kroz generacije
Učenici profesora Josipa Jukića istraživali su kako su njihovi roditelji, bake, djedovi, ujaci, susjede i odgajatelji nekada živjeli, družili se, učili i kretali gradom. Razgovarali su sa starijim članovima obitelji, bilježili njihove uspomene te potom posjetili mjesta povezana s tim pričama. Svoje su istraživanje pretočili u plakate i prezentacije.
Kako se Zagrebom kretalo u srednjem vijeku?
Profesorica Lucija Hranjec Seifert povela je učenike još dalje u prošlost. Zadatak je bio zamisliti kako je bilo biti srednjovjekovni građanin Zagreba. Kako se tada putovalo? Kamo se moglo otići? Koliko je grad bio velik i što je sve određivalo nečije kretanje? Na trenutak smo zaboravili automobile, tramvaje i bicikle i pokušali Zagreb pogledati očima njegovih najstarijih stanovnika.
Kako su se kretali naši stariji sugrađani nekad, a kako danas?
Profesoricu Jelenu Adamović zanimalo je iskustvo generacija koje najbolje mogu usporediti Zagreb nekad i Zagreb danas. Učenici su istraživali kako su se naši stariji sugrađani i susjedi nekada kretali gradom, a kako to čine danas. Promjene u prometu, gradu i svakodnevnom životu tako su postale dio zanimljivih osobnih priča.
Korak po korak do knjižnice!
Naše knjižničarke povele su učenike pješice u obilazak Knjižnice za slijepe i Knjižnice Božidara Adžije. To je bila prilika da upoznaju mjesta pored kojih možda svakodnevno prolaze, a ne poznaju ih dovoljno.
Tijekom ovog Tjedna mobilnosti zaključili smo da se o mobilnosti može učiti iz karte grada, obiteljskog albuma, povijesnog izvora, razgovora sa susjedima, ali i jednostavno – hodajući. Prava vrijednost mobilnosti možda je upravo u tome da nas pokrene, poveže i nauči gledati grad drugim očima.
