Prošloga tjedna oprostili smo se s mjesecom studenim koji je na poseban način bio posvećen Augustinu Tinu Ujeviću. Velikan hrvatskoga pjesništva preminuo je u Zagrebu 12. studenoga 1955. pa smo malu izložbu njemu u spomen nazvali Studeni s Tinom. Želja nam je da se njegovo stvaralaštvo ne zaboravi pa i ovaj skroman prilog završavamo s nekoliko stihova Tinove prekrasne pjesme Treptave pređe jeseni iz zbirke Ojađeno zvono:

„Skoro će vjetar da lišće ponese i da prignječi cvijeće,

skoro će grane ogoljele da se pod snijegom lome.

Bit ćemo opet na svome:

ni na čemu – u svemu.

Još zasad možemo reći: ima na svijetu divote,

ima i smisla da se živi kad se misao skrivi

i u se privije krišom.“